“Neću da se selim iz zemlje, oću da staneš u red!”
Verovatno ste upoznati sa mojom pričom o taksistima na taksi stanici ispred moje kuće koji me svako jutro mentalno zlostavljaju i izvode iz takta jer uvek postoji jedno pet/šest pametnjakovića koji neće da stoje u redu na stanici nego stoje po sred pešačkog i po trotoaru. Ali nije samo to, nego kad ja priđem onom koji je prvi u redu na stanici onda on meni kaže “nisam ja prvi nego je kolega”, pa onda kreće dovikivanje, trubkanje, rasprava da li je kolega levo koji spava i prdi ili je kolega u plavim kolima koji samo da završi priču, i tako to traje. A onda kad tome dodamo da se to događa svakog jebenog dana, što znači i kad pljušti kiša i kad pada sneg i kad do jaja žurim…KABUM!
Na početku sam bila naivna i puštala da me jebavaju tako svakog dana iz svoje naivnosti, dobrote i lepog građanskog vaspitanja.
Onda sam shvatila da sam ovca i da je dosta sa tim, pa sam počela da se sa njima raspravljam i isto tako dovikujem i podjebavam.
Onda sam zauzela prosvetiteljski stav. Kao što je Če Gevara menjao svoje šofere na 3 meseca kada bi ih opismenio, tako sam i ja pristupila ovom problemu. “Gospodine, a zašto stojite van reda?” Onda on krene da se breca, ja prosvetiteljski blagim tonom odgovaram “ne, ne, ne napadam ja vas, nego me zanima, možda postoji neki razlog koji ja ne uviđam zašto deset vaših kolega može da stoji u redu a vi ne”. Pa se on malo postidi, pa počne da mi priča priču o nekim žardinjerama koje ga sprečavajuda izađe iz reda ako se javi na poziv i slične priče. Ma potpuno sam ušla u problematiku i religiozno objašnjavala svakom od njih zašto to nije lepo, kako samo malo svako od nas da učini i svima će biti bolje…
I bla, bla, bla…
Onda sam provalila da moja priča ne urađa plodom jer je njih svako jutro sve više na trotoaru i donela istorijsku odluku da od sad ne ulazim ni u kakvu raspravu nego samo sedam kod prvog koji stoji U REDU!!!
I tako je i bilo. Dosta dugo. Par meseci sigurno.
Međutim, sudbina je tako htela da sam jedno jutro (usled ranog buđenja) bila neoprezna i opet su me uhvatili u njihovu taksističku mrežu “nisam ja nego je kolega” i ja kud ću-šta ću uđem kod kolege. Međutim tu mi pukne film jer su me opet namagarčili i krenem da mu jebem majku od Krsta do Novog Beograda. On je negde oko Slavije imao pokušaj odbrane pa mi je rekao “ako vam se ne sviđa, što se ne iselite iz Srbije”. Little did he know…BUM!!!
Nakon tog blagog sloma nerava, vratila sam se principu ulaska samo kod prvog koji stoji u redu.
Kad, pre neko jutro, uđem ja kod prvog, i krenemo mi, kad mi on kaže posle par sekundi “jel ste videli da sad stojim u redu? nećete da me pohvalite?”. Ja pogledam, kad ono taj što sam spitovala sav svoj venum na njega! Ja krenem da se smejem i rekla sam mu da je on sad bolji čovek i da ima nade za Srbiju!
Jedan po jedan…Vrlo sam zadovoljna. Jel ste vi nekog preobratili lately?
ja sam primetio da srpski kadrovi ne teze ka samousavrsavanju, nece bas puno da uce, trude se da sto vise zabusavaju na poslu. moja bi formulacija bila “necu da odem iz zemlje, hocu da ucis !”
Зар ти се не чини да мало претерујеш? Не сећам се да ми је икад требало више од 15 секунди да бих сазнао ко је први у реду.
Sigurno preterujem, to je aksiom. Ali, ali, ali…ni oni ne stoje u redu, i mene to nervira. U stvari nervira me taj manjak potovanja prema njima samima, prema meni, prema gradu. Jednostavno uzimaju stvari zdravo za gotovo. To me nervira najvise.
ha ha ha. sinoc sam imala slicnu raspravu sa mojim komsijom, pedesetgodisnjakom, pravnikom i rukovodiocem u zlatno doba javnih preduzeca,a sve je pocelo na temu novog zakona o saobracaju. Ja, mozda naivna, obradovala se sto kruze neki mailovi sa preporukama i uputstvima, na sta mi on rece, ma budalastine plase narod, ja dam panduru hiljadarku i zavrsim posao. Na sta ja njemu, podignutim tonom rezignirane trudnjace, a znas kakva sam, sa razrogacenim ocima, mosh misliti, pa ja takve ljude kao ti ne postujem i molim te ne pricaj to glasno pred svojim i mojim detetom. Pa jebem mu mater, kad moram tako da kazem, trajalo je to dugo, promukla sam, drala se, on na kraju video da ‘mozda ipak nije u pravu’, nadam se da vise nece voziti 70 po gradu i misliti da je to skroz ok…hm, javicu ti…ali eto, misionarim.
Sinoc sam imala raspravu sa komsijom, sve na temu novog zakon o saobracaju. Ja se obradovala sto dobijam od nekih ljudi, naglasavam ne samo od svojih prijatelja,jer to nekako podrazumevam, neke mailove o novim propisima u saobracaju, visinama kazni i sl. Kaze meni komsija, ma sve su to budalastine, plase narod, bice to kao i do sada, dam panduru hiljadarku i zavrsim posao. Ja, prsla, rezignirana trudnica, razrogacila oci, ti znas kako to izgleda, ne mogu da verujem da mi to kaze covek koji je obrazovan, ugladjen, pristojan…da da, njega bas briga sto je u naseljenom mestu ogranicenje 60, on kaze ako meni uslovi vremenski i na putu dozvaljavaju, ja vozim vise. Opravdanje za to sto se u D. Tucovica prolazi na crveno, on mi daje argument, pa to je brza ulica. Poludela sam, zapenila, promukla…po cenu unistenja dobrosusedskih odnosa ja njemu velim, nemoj da to glasno izgovaras pred svojim i mojim detetom, ljude koji razmisljaju kao ti ja ne postujem. Vidim da je posle toga malo razmislio o onome sto je rekao, spustio loptu, mozda razmisli o spustanju i kazaljke na brzinomeru…ma more, zmigavac nije stvar postovanja saobracajnih propisa vec STVAR KULTURE. Eto, oduzih, ali sve u cilju dokaza da misionarim, mozda me neko cuje…ovi gore na petom su me culi sigurno sinoc
pokusala da uradim edit, zato imas moja dva posta..ha ha
ostavila sam sve tvoje komentare, posto mi je onaj sa psovkama bio mnogo sladak:-) btw, ne kapiram sto mi uopste trazi da ih approvujem, ja nisam pobornik cenzure
E pa Silvija, drago mi je da si se vratila.. Baš