Sunday, September 14, 2008

Million dollar sunday

Čujem zvuk “what are u waiting for? nobody’s gonna show u how” kao kroz zvučnu maglu, kremeljam,  mrdam se pod pokrivačem, šta je sad, nije valjda već vreme za ustajanje. Kiša lije, prekriva moj divni pogled iz kreveta na Vračar, Hram, ceo grad. Kad ono nije alram nego neko zove. Vredni prijatelj je ustao pre dvanaest. I nije ustajanje, nego je nedelja. I onda se cela situacija preokrene - od prokletstva do blaženstva u par krmeljivih treptaja, taman onoliko kolko mozgu natopljenom cigarama i pićem od sinoć treba da poslaže značenja. Palim teve, ono ide Reality Bites. Uh meraka! Negde oko 13h pustim suzicu kad joj on kaže da je voli, čisto da o tome ne bude zabune. Uzmem još jedan zalogaj nektarine da prekinem cmizdrenje i nastavim. Nema lepše nedelje od one kada se probudiš kasno, al ne prekasno, nakon dobrog provoda, napolju pada kiša a ne moraš da izađeš ni iz kreveta ni iz kuće ni iz pidžame, ni iz ušuškanosti, nego možeš tako ceo dan ako ti volja. Život je proces pun sitnih zadovoljstava, na svu sreću.
Posted by Sylvie at 13:10:27 | Permalink | Comments (2)

Sunday, September 7, 2008

Stravica

Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog bedak naslova poslednjeg posta, prosto moram da nastavim dalje…nikako ne želim da poslednje bude o posledicama raskida kad ima toliko stvari o kojima možemo da pričamo.

Bila sam za vikend u Crnoj Gori. Gospođa Staramajka i gosn Pater Familijas tamo vec tri nedelje krstare from disco to disco, a ja sam se tako belosvetski smorila prošle srede i rekla sebi da moram da otputujem bilo gde, i pošto nije bilo letova za Berlin (koji je bio first choice) onda reko’ aj ja lepo na avion do Tivta. Znam da će zli jezici reći: Berlin-Tivat, what the fuck? ali moram odmah da ih preduhitrim. Mi smo bili u HercegNovom, koji je tako simpa i prijatan, i taj hotel u kom smo bili je na samoj obali, ima svoju plažu, suncobrane, ligeštule, služe super ice kafu, nema saobraćaja, nema seljaka, super neka muzikica se čuje, more prečisto, toplo, divne boje, grad je mnogo prijatan (čitaj:kuopila sam dva para cipela), nema gužve nego je nekako taman. I jako su ljudi ljubazni ali nekako ne usiljeno, nego prirodno su civilizovani. Hrana je super, nije uopšte nešto skupo, ma perfektno. Sve u svemu divan vikend. Danas smo obišli ceo zaliv, svratili do Perasta i Kotora, ovaj prvi je toliko super da bih baš volela tamo da se vratim i provedem par dana. Vrlo me je iznenadio taj divan utisak koji je Boka ostavila na mene. Isto kao i Kolašin i Bjelasica zimus. Ja prosto nisam očekivala takvu prijatnost. Na 40 minuta leta, što znači da sa svim kašnjenjima i transferima možeš da budeš za 2 i po sata na moru - stravica!

Eto, pošto sam sad ishvalila bokeljsku rivijeru, možda da načnemo temu gde čovek/žena može da ode za vikend iz Beograda a da ne vozi pet sati? S tim da Babe i slično preskočimo, nego ako znate neko lepo mesto za uživanje ili gde ima nešto da se vidi. Neki vodopadi? pećina? jezerce?

Posted by Sylvie at 20:29:08 | Permalink | Comments (5)