Znači ovako…nakon vaših izliva podrške i podjebancije u komentarima, konačno nađoh malo vremena da vam se obratim (Vuk Drašković iz mene progovara). Za početak - za sve je kriv Zoran. On je moja ljubav. Tako da ako ste čitali blog zato što ste zaljubljeni u mene, preporučujem da nađete drugi razlog što navraćate u moje odaje. Nadalje (iako je definitivno On za sve kriv), i mnoštvo administrativnih obaveza se isprečilo između vas i mene - keš kupac se ovaj put nije isprečio između mene i mog budućeg domicila. Postajem vlastelin! Yeah! Te na kraju ona konstanta: nije lako biti žena u biznisu ovih dana. Postoji razlog zašto doskora žene nisu puštali tu ni da primirišu - čuvali su ih!!! Ili su one bile dovoljno pametne da se čuvaju. U svakom sučaju postojao je neki razlog zasto nisu prisustvovale dvanaesto časovnim sastancima i zašto se na njima nisu izjašnjavale i osećale pozvane da nešto kažu. U današnje vreme čak mi više ne polazi za rukom da mi poveruju kad na pitanje odgovorim sa “nemojte mene da slušate, ja sam samo žena, čist dekor”. I njima se bre to svidelo da se ženska pamet umeša u njihove probleme i reši ih. Shvatili su (mamu im jebem) da žena rešava sve probleme: od onog decenijskog pitanja pred otvorenim frižiderom - “gde je mleko?” ili pred otvorenom fiokom “gde su mi čarape?” (kao da mogu da budu na Marsu), pa sve do ovih ekonomsko-prehrambenih od par miliončića evara. Jebiga Žene! Sjebale smo se. Moramo makar pokušati da se izborimo za beneficirani radni staž i besplatne estetske tretmane. Na Kubi ženama socijalno obezbeđuje manikira i kozmetičara, pa vi vidite.
No dobro, to je bilo obrazloženje za manjak mene u virtuelnom prostoru, a sad da pređemo na bitnije teme. Izbori.
Za koga glasamo u nedelju? Pa za jedinog kandidata za kojeg možeš da glasaš a da se pre i posle toga ne napiješ od muke. Za Čedu!!!
Specijalni bilten za one koji, kao Hulja, idalje planiraju da svoj glas daju Borisu Tadiću:
- Nabrojte sebi 5 stvari ili poteza koje je Tadić uradio za vas ili koje je uopšte uradio u poslednjem mandatu.
- Da li ste ikada čuli da je Boris Tadić rekao ijednu jedinu reč protiv Vojislava Koštunice? Da li vi podržavate Vojislava Koštunicu, pošto ga Boris očigledno podržava.
- Da li se sećate da je prošle godine u ovo vreme Tadić sve nas lagao da treba da glasamo za DS jer će Boža Đelić biti Premijer. Ko je dobio više DS ili DSS na tim izborima? Ko je beše danas Premijer? Koliko su nas jebali u mozak dal će ili neće da formiraju vladu? Ko je pristao na ucenu Tome Nikolića na mestu predsednika Skupštine?
- Ko su u doba devedesetih i demonstracija a kasnije i u doba Djindjića (što je bilo pre samo par godina) bili Dragan Šutanovac i Vuk Jeremić (da ne nabrajam raznorazne anonimuse koji su dogurali do v.d. gradonačelnika Beograda za koje ja u životu čula nisam)? Gde su ljudi koji su bili u vrhu DS-a za vreme Djindjića? Izvuče jadnog Mićunovića po potrebi, a ove ostale su samo šutnuli negde, ko zna gde.
- Šta su i ko su u ovoj državi Đilas, Šaper i onaj treći lepotan iz Idola? Jel kohabitacija postoji zbog media-buyinga? Ak’je tako - malo je, burazeru. Mog’o si i bolje da se prodaš.
I još želim da kažem da nisam zadovoljna ni tempom ni smerom (ne pravcem) kojim se krećemo. Boris Tadić o tome četiri godine nije razmišljao. Možda čak ne zato što nije hteo, već pre zato što nije drugačije mogao. On ne zna i ne ume bolje (maliciozni bi rekli nesposoban). Pa pošto on nije puno razmišljao o nama ovih godina neću ni ja o njemu. A onaj argument o rasipanju glasova, u najmanju ruku sačuvajte za drugi krug i budite malo progresivni i odgovorni - pošto već Boris Tadić to nije bio. Što on nije razmišljao o rasipanju glasova i mogućnosti da Tomislav Nikolić pobedi? Što nije obezbedio situaciju u zemlji koja bi bila takva da Tomislav nikad ne bi mogao da pobedi. Kažu da kad čovek ima preko 400 Evra mesečnih prihoda radikalizam i nacionalizam u tom čoveku jenjava, zato što je to granica kada čovek oseća da nešto ima pa samim tim i želi to nešto da sačuva. 400 Evra nije još uvek prosečna plata u Srbiji. Da ne ulazimo u razloge zašto nije (mada ja mogu, no worries), odgovornost za to što nije je, između ostalog, na Borisu Tadiću. Zato oni sad igraju na kartu rasipanja glasova, jer je to mnogo lakše nego da oni stvore uslove u kojima će prosečna plata biti 400 Evra. Mislim, to je samo paradigma - čisto da se razumemo. Sad se setio da nas plaši Tomislavom. U, zabole me. Nek više pobedi! Samo nek nam se skinu sa tim imbecilnim argumentima. Nek pobedi ako za njega glasa većina. To je demokratija.
I zato Huljo (i ostali) - glasaj za Čedu zato što ne podržava i neće podržavati Koštunicu, zato što govori jezikom koji razumeš, zato što se ne loži na krv i sukob, zato što hoće uvek napred, zato što je to tvoj glas a ne glas Borisa Tadića. I još najmanje 100 razloga…Život je zakon.