Tuesday, 27 February 2007

NOBODY expects the Spanish Inquisition...

unless you go to FEST! Ironija zivota je tako htela da sve svoje nade polazemo u ostvarenje M.Formana i spansku inkviziciju koja bi trbalo biti centralni deo turnusa Goya's ghost. Spanska inkvizicija bi trebalo definitivno da nam vrati malo nade i zivota u ovaj FEST nakon sinocnjeg debakla Venecijanskog pobednika (Still Nature) koji under no sircumstances should you put yourself through, i "kontraverznog ostvarenja" Fast Food Nation koji je odusevio publiku u Kanu, tik pre nego sto su pohrlili da pojedu jos koji dzaba kanape i posrcu casu champanjca na obliznjoj kroazeti. Mislim...fuck! Venecijanski ziri treba upitati na cemu su TACNO bili kada su pogledavsi desetine ostvarenja zakljucili da je bas Mrtva Priroda film godine. Ja sam zaspala! Kad sam se probudila on je i dalje nju trazio... A ovaj Fast food nation je isto grozota, jedan od onih filmova koji su prepuni potpuno discusting scena koje sluze jedino tome da budu discusting i nemaju nikakvu tezu poentu od stotine filmova koji su ranije na istu temu snimani. Prestajem, jer ako nastavim uskoro stizem do argumenta da je cenzura ok.

Posted by Sylvie at 16:22:08 | Permanent Link | Comments (3) |

Monday, 26 February 2007

It feeds the rich, while it burries the poor

Konacno i nas neko necega da oslobodi!

Bas se lepo osecam. Iskreno onako mi pao kamen sa srca. Zamislite samo da su danas rekli ima da platimo X milijardi dolara bosancima, pa sve to u 20 godina ili rata, stvarno bi bilo uzasno nepravedno. Zamisli da moje dete koje jos nije ni rodjeno placa nesto protiv cega se njegova majka sve vreme borila. Jednostavno ne postoji nijedan argument koji bi me ubedio da je to ok i mislim da bi takva presuda bila skandalozna i da bi apsolutno znacila kolektivnu odgovornost koja je iz svakog ugla neprihvatljiva.

Ok mi je sto su se bazirali na pravnim elementima i sto se presuda zasniva na tom diskursu jer bi bilo sta drugo bilo apsolutna lakrdija. U krajnjoj liniji javno mnjenje je nas odavno osudilo, a sud se ne rukovodi (ili bar ne bi smeo) istim arsinima. Sve u svemu - bas sam zadovoljna, a price o liku i delu Radoslava Stojanovica, ucescu srba u ratu u Bosni, nevinim zrtvama i svemu ostalom ostavljam za dusebriznike i proletere svih zemalja, meni je samo drago da moja kolektivna pripadnost nije moju licnost jos jednom pokopala za jos 3 metra nize ili jos 10 godina unazad. Zaista mi je lakse da nastavim dalje bez predznaka "genocid".

Posted by Sylvie at 15:23:53 | Permanent Link | Comments (4) |

Sunday, 25 February 2007

Sad sam gledala po "biblioteci" muzike na mom I-tunes, i ispada da su top5 most played stvari na mom kompu sledece:

Feist - Gatekeeper
Gotan project - Mi confesion
The Magic Numbers - I see you, you see me
Nitin Sawhney - Moonrise
Franz Ferdinand - Walkaway

Ja nikad ne bih rekla da su to 5 najdrazih pesama, ali ako rog laze - kompjuter broji. Sta kaze vas counter? 

Posted by Sylvie at 11:40:52 | Permanent Link | Comments (5) |

Thursday, 22 February 2007

Kako je sarma razorila romantiku ili sta stoji na putu ozdravljenja?

Poslednjih meseci postajem sve svesnija da je sarma kljuc uspeha i da ko ne zna da rola sarmu u zemlji Srbiji propusta sijaset blagodeti do kojih preko nje moze doci. Ja sam od tih koji propustaju. Mozda je to samo moja tvrdoglavost da jos jednom prihvatim realnost, ali sta cu kad mi sarma ne deluje kao moja realnost pa tako i dalje verujem da nije jedina realnost.

Sarma i ja zapravo ne zivimo u istoj dimenziji - ni metafizicki ni fizicki. Kad je prave - ja ne idem na rucak, tako pokrivamo ovaj fizicki deo. A ako ste mislili da sarma nema svoj metafizicki znacaj onda se gadno varate. Mozda ga vi ne razumete ali sarma svakako mora imati nekakav znacaj kad uspeva tako jako da utice na puteve gospodnje i sve nas koji njima koracamo. Na primer, znam da nabrojim makar 5 veza koje su pale u tesku krizu na temu sarme (myself included). Sve pocne fino, kao "duso, zar ne bi volela da nesto skuvas sto tvoji ukucani vole" i onda kad stignemo na to sta ukucani vole nikad se ne ispostavi da je to rizoto sa vrganjima ili teletina u sosu od burgundija sa parmezanom. Ne, ne! Uvek je to jedna te ista mala rolnica, ali ne ni spring rolnica, vec umotuljak sastavljen od krajnje banalnih elemenata - kiselog kupusa, mlevenog mesa, pirinca i zaprske.

Ima onih koji kazu - ma jebes tu pricu, srolaj sarmu a ako bas neces onda je kupi ili daj da ti neko napravi i posluzi. Ali little do they know... ne zeli dragi da mu neko drugi sarmu sprema, on zeli da njegova dragana kecelju obavije, zasuce rukave, usmrdi kosu i jebava se pola dana rolajuci ne ono sto bi svima donelo zadovoljstva u slapovima nego sarmu.

Pa tu je onda i onaj issue stariji, mozda jos i od same sarme, a to je da iako pristanete da igrate kako sarma svira, uvek ce vam reci, ili mozda precutati ali ce se u vazduhu osetiti taj zvuk koji kaze "mamina sarma je ipak bolja". I kako se sa tim boriti?

Koja je vasa omiljena prica o sarmi?

Posted by Sylvie at 17:56:12 | Permanent Link | Comments (12) |

Tuesday, 13 February 2007

Kako smo dovde stigli?

Secate se kad smo bili mali pa nam u skolu dolazili neki Turci ili Belgijanci i bili gosti za "radost Evrope"? Dodje ti u kucu mala turkinja koja ne zna nista da kaze na bilo kom razumljivom jeziku ali je nekako bilo opste prihvaceno da deca dolaze i da ih cuvas tih par dana kao svoje dete. Ili na primer oni letnji koncerti u Filmskom Gradu? Mene vodila kuma na koncert Azre kad sam bila bas mala - kasnije se ispostavilo da je to bio jedan od "kultnih" koncerata, ma nije ni bitno. Ili ona fontana kod Beogradjanke kod koje su se tzv "mladi" cesto okupljali i zajebavali i bacali novcice u fontanu pre nego bi otisli u SKC ili na Akademiju, koja je tada bila, da podsetimo, medju bitnijim klubovima u Evropi. Ili na primer, moj brat od tetke je isao u Bec na koncert D.Bouvija a drugi burazer je bio u Parizu i kupio sve ploce Stonsa i onda me je ubedjivao da su oni u jednoj od pesama u solazi upotrebili Zikino kolo kao glavni motim. Narodnjaci su bili anegdota, umesto njih si mogao da treshujes Plavi Orkestar, Crvenu Jabuku, Harimatahari, Merlin i ostale made in Bosnia produkte. Talk show nije postojao kao kategorija, ali su svi gledali Novogodisnji koncert iz Beca, 4 skakaonice i umetnicko klizanje. Walkmen je bio vrh tehnoloskog otkrica, i ako nisi imao walkmen stvarno nisi bio cool. Pa onda setimo se mini vala!!!! Kako je to bilo super;-) Pa onda Jugoexport i Mirjana Maric - znalo se gde se oblace drugarice-gospodje iz boljestojecih kuca. Pa onda vikendice - na moru, na planini, na Divcibarama, u Krcedinu. A kad je u modu usao spanski zid, vise pojam "nesrece u kuci" nikad nije bio isti. Da ne zaboravimo Komisione i 501, starke plitke i duboke, kozne jakne iz Trsta (citaj Istanbula). Kad zavrsis "skole" oni te lepo zaposle, i tako furas do penzije. Verovatno je broj srcanih i mozdanih udara bio znatno manji, broj razvoda svakako, i tako su svi lepo ziveli i isli na nedeljne ruckove, slusali sta je sad reko Jaser Arafat, cekali da idu u Grcku na more i bolelo ih dupence.

Eee ... kad i vracanje na staro deluje kao napredak.

Posted by Sylvie at 15:13:42 | Permanent Link | Comments (11) |

Sunday, 04 February 2007

Benchmarking spaces

Juce smo MissFei i ja isle na kafu, ali je ona morala pre toga da uplati internet a salter njenog provajdera je u Industriji. I tako smo mi sisli tih nekoliko desetina stepenika koje smo (eh eh) toliko puta silazili. A dole kompjuterska igraonica! Sa gomilama klinaca koji imaju izmenju 7 i 12 godina i koji se rokaju virtuelno. Nema podijuma, nema DJ boota, nema sanka, nema nicega!! Totalni trip. Ja sam stajala na poslednjem stepeniku i vikala "jao!" ali ne u smislu ne mogu da verujem - naravno da mogu posto nisam ocekivala da ce 10 godina odrzavati izgled kluba iako mu to vise nije namena cisto da se ja ne bih iznenadila kad jedared svratim. Moje "jao!" je vise bilo kontemplativno jao koje je bilo fascinirano kako jedan prostor moze da pruza razne svrhe i energije. Samo se setimo Industrije i svih stvari koje su se u njoj desavale i kakvu ogromnu energiju su generisali ljudi i dogadjaji. I sad - nista. Ili bar nista za mene.

To sve me je podstaklo na sledecu ideju: Benchmarking spaces. Koji su Vasi?

Posted by Sylvie at 21:07:43 | Permanent Link | Comments (11) |

Thursday, 01 February 2007

Bring it on!

Šta se čuje u gori dembelskoj, jal je snijeg jal su labudovi? Nit je snijeg nit su labudovi (globalno zagrevanje i polucija ih sjebali), vec je glupost Tunjavog kretena.

Taj čovek je zaista i nadasve glup!!! Pazi ti taj potez da kažeš da ne možeš da primiš Aht. jer ti samo tehnički vodiš poslove!! Pa, budalo, što ga ne primiš pa posle kažeš da ne možeš da komentarišeš i reaguješ jer samo tehnički vodiš poslove?!!! Zašto si tako glup? I zašto mi ispaštamo zbog tvoje gluposti???

Jutros čitam "executive newsletter" koji kao prvu vest donosi sledeće " Kostunica’s party wants new cabinet to chill relations with countries that recognize independent Kosovo". Fenomenalno! Bring it on, baby!!! Pošto znamo kako se takvo sranje završava, ja kažem BRING IT ON!!! 2009 je blizu, taman bismo mogli da organizujemo desetogodišnjicu bombardovanja uz prigodno actual BOMBARDOVANJE!!! YEAH, baby! I say, we all put our uniforms and .... but wait! - we do not have any uniforms! Oh, fuck! And we do not have any army, and we do not have any money...to make the long story short - we do not have what it takes!!! Jebeni moroni - skapirajte!!! I ako necete da postanete pacifisti i dušebrižnici životne okoline, onda barem morate skapirati da NIKAD nećemo pobediti na Kosovu. Nismo 1389, nećemo ni sad. Ako 700 godina nije dovoljno - ja ne znam šta jeste.

Posted by Sylvie at 11:20:13 | Permanent Link | Comments (8) |