Urokljivost oka tvog…
Druga ideja koja me okupira ovih dana je razmišljanje o drugom pokušaju. Tu mogu povući paralelu između jednog mog individualnog drugog pokušaja i drugog pokušaja našeg društva da se izbori sa tranzicijom i demonima prošlosti. Ovih dana imam drugi pokušaj da uspostavim redovnost u fizičkoj aktivnosti. I uopšte mi ne ide od ruke, manjka mi entuzijazam, volja, ubeđenje da je to ono što treba da radim… Naše društvo upravo prolazi kroz sličan period, jer samo što nismo opet pronašli vodu u koaksionom kablu, samo što nije Nemanja Djordjević ponovo zaposeo zgradu Doma Omladine i preuzeo omladinski radio B92, samo što nisu ponovo doneli neki novi Zakon o Informisanju, samo što opet nisu počeli da izbacuju profesore sa fakulteta, samo što ponovo nisu doveli Milana Panića i tako dalje… Mislite da smo slučajno tu ponovo? Ja mislim da nismo. Mislim da nama kao društvu napredak nije blizak kao što meni kao pojedincu fizička aktivnost nije bliska. I ja znam da bi trebalo da vežbam, redovno, umereno, uvek malo bolje…i znam da mi je na duže staze bolje u svakom pogledu da to radim nego da ne radim, i to znanje nije neko retoričko ili saopšteno znanje - ne! to je moje iskustveno znanje. I zašto onda ne idem da vežbam redovno? Zato što mi to nije u prirodi i zato što je onda to mnogo teško i zato što nema nikoga i ničega da me na to natera. Iluzija je verovati da ćemo mi, kao društvo, ikada shvatiti i preduzeti ono što se preduzeti mora. Nećemo. Da ne izvlačim zaključak do kraja, jerbo će stvarno ispasti da sam strani plaćenik.
Citat dana (bez mise en scene-a)
“Ubedjdenje da ćemo zgrešiti ili učiniti zlo ulkjučeno u izvršenje bilo kog dela je obično jedina snaga koja nas gura ka njegovom izvršenju”
evo, moj konkretan problem je polupismenost, ne umem da srocim komentar, tj ne umem da parafraziram jedan citat… u tome je problem. citat se skriva u knjizi koja mi je kod kuce, potrazicu ga, pa cu ga copy paste-ovati
U Renanovim “Uspomenama iz detinjstva i mladosti” nalazimo primer molitve udarcima čekića: >> Ispričali su mi na koji način je moj otac u detinjstvu izlečen od temperature. Rano ujutro odveli su ga u kapelu sveca koji je od nje lečio. Istovremeno je stigao i kovač sa vignjem, klinovima, klještima. Zapalio je vatru, užario klješta i, stavljajući gvožđe ispred svečevog lika, rekao: >>Ako ne izvučeš vatru iz ovog deteta, potkovaću te kao konja. I svetac je odmah poslušao<<
Ja sve vise verujem da ubedjenje da nesto ‘nije u nasoj prirodi’ jednostavno nije tacno. Mislim da samo nismo pronasli pravo znacenje, ili sto bi Tesla rekao da se ‘nismo ukljucili u pravu frekvenciju’. Dakle, treba traziti i truditi se dok ne pronadjemo ‘pravu frekvenciju’ npr. fizicke aktivnosti na kojoj dobro funkcionisemo. U medjuvremenu svaki izgovor treba ODBITI jer je samo to - izgovor.
da li se svi secate preslatkog bred pita iz 12 monkeys
Jeffrey Goines: You know what crazy is? Crazy is majority rules. Take germs for example.
James Cole: Germs?
Jeffrey Goines: Uh-huh. Eighteenth century, no such thing, nada, nothing. No one ever imagined such a thing. No sane person. Along comes this doctor, uh, Semmelweis, Semmelweis. Semmelweis comes along. He’s trying to convince people, other doctors mainly, that’s there’s these teeny tiny invisible bad things called germs that get into your body and make you sick. He’s trying to get doctors to wash their hands. What is this guy? Crazy? Teeny, tiny, invisible? What do they call it? Uh-uh, germs? Huh? What? Now, up to the 20th century, last week, as a matter of fact, before I got dragged into this hellhole. I go in to order a burger at this fast food joint, and the guy drops it on the floor. James, he picks it up, he wipes it off, he hands it to me like it’s all OK. “What about the germs?” I say. He says, “I don’t believe in germs. Germs is a plot made up so they could sell disinfectants and soaps.” Now he’s crazy, right?
Najgore je sto nisi placenik, vec ti je samo mozak ispran.
iako je blog prestao sa radom (zvanicno preko 2 nedelje) srecna nova godina svima