zippin up my boots, loading my guns
Drage moje, dragi moji, mislim da je bilo dosta ovog naseg medenog meseca u toku kojeg ste bili izuzetno postedjeni od moje zacrnjene vizure dogadjaja i u kome ste (mada redje nego ranije ) mogli da uzivate u toplim ljudskim izvestajima sa kojekakvih mood lifting dogadjaja i putesestvija, sa primesama - morate priznati - pozitivne energije i pro-humanistickim gledanjem na stvari en general.
E pa, i tome je jednom moralo da dodje kraj - a gde je boljeg trenutka za prevlacenje menjaca u “back to black” brzinu, od prelaska na zimsko računanje vremena u toku kojeg ćemo, sve negde do marta, moći neometano da uživamo u blagodeti smrkavanja u 16:00, teško priuštivoj privilegiji u ostatku civilizovanog čovečanstva kao i modifikacijama ljudskih osobina u one krticama imanentnim, pred vašim očima, za đžabe, a iz dana u dana da se lepo može uočiti “napredak”. Pa u skladu sa tim, zašto čekati, evo i prvog tresha sezone, i to kulturne. Nadajmo se da će biti bogata, i da ce iznedriti puno kritika (cistog uma) i efemernih pljuvačina.
Dakle, sinoć je bio koncert Pink Martinija. Za one koji nisu pratili likove i delo imenovanog dvanaestoclanog benda iz Portlanda (100% ih ima 12, prebrojala sam ih najmanje 20 puta u toku koncerta, i koliko god da su se mrdali po stejdzu i dalje ih je bilo toliko), to su neki likovi koji su na neki način uspeli da dospeju na Hotel Costes 2 i zahvaljujući svojoj, gramatički neispravnoj, kompoziciji “Sympatique” uđu u srca publike. Naravno, taj uspeh bio evidentan u Srba naročito - a kako i ne bi !? kad je poenta te pesme “je ne veux pas travailler”. Znači em je simpatična od samog naslova, em neće da radi, pa ni ne čudi sto je prošle godine zabeležen pokusaj u okoliki Leskovca da se ova pesma i zvanično imenuje za himnu lokalne podružnice nezavisnog sindikata “nezavisnost”. Na žalost, do ovoga nije došlo zbog suprotstavljanja Tomice Milosavljevica dok je bio u poseti tazbini, jer ista ta pesma kasnije promoviše i pušenje. Ne brinite, Tomica nije išao na put državnim parama i nije molio sindikalce kao ministar vec je snagom svog čovečanskog autoriteta uspeo da izbojeva malu pobedu u borbi protiv duvana i ostalih zala.
Elem … vazda raspoložena beogradska publika ispunila je velelepno zdanje Centra Sava skoro do poslenjeg mesta, pesme su se nizale kao biseri, i čuveni i očekivani - kontakt sa publikom, a po principu - dve pesme pa kontakt.
U toku tog kontakta mogli smo svašta da čujemo, na primer kako je pesma pod nazivom “Do svidanija mio bambino” (ne zajebavam se, zaita se tako zove!) nastala kao posledica afere pevačice sa osobom koja je imala kako italijanskog tako i ruskog porekla i koja je vazda bila u rascepu na liniji Firenca - Moskva, te je nji’ova veza pukla. Pored toga smo mogli da saznamo i koji je razlog za to što na njihovom trecem albumu reci neke pesme, koju je originalno pevala Rita Hejvort u jednom njenom filmu, nisu bas originalne. Razlog je, nećete verovati, zato što oni nikad nisu ni odgledali taj film! Aplauz! Bio je veliki, samo da vam kažem. Na moje zaprepašćenje. Ali…Beogradska publika ima veliko srce, i kad joj priznaš da pevaš nesto o čemu nemaš pojma, ona pravoslavno i hrišćanski oprosti neznanje - boze moj, i mi smo neznalice - i primi te u svoje okrilje. Jebeš Ritu Hejvort, jebeš original, bitan je kontakt sa publikom.
Jos jedna anegdota sa sinocnjeg “koncerta”. U nekom momentu su pozvali “specijalnog” gosta. Ispostavilo se da je to jedan simpa japanac koji je trenutno ambasador u Srbiji, a koji je pre toga bio konzul u Portlandu (hometown naseg dvanaestoclanog ansambla), koji ih je otpratio na flauti u dve pesme. Samo da vam kazem da japanac, pored toga što svira flautu, perfektno prica srpski, sa sve ć i č. Jel treba da razrađujem konotacije oko toga kako je taj diplomata ima elementarnog dostojanstva iako je verovatno 546 po važnosti u Japanskom MIP-u, obzirom da je iz (fucking) Portlanda stigao u Beograd? Da li treba da podsećam na sve naše diplomatske genijalne ideje, od slanja Maršićanina za ambasadora, do izbora V.J. za ministra?
Nadam se da ste jasno vizualizovali Vuka J. pri pomenu njega. Te vas sa tom slikom i ostavljam.
moram da priznam da nemam pretstavu ko je doticni bend.
ono sto mene licno zanima na koji si nacin pratila doticnu manifestaciju?
dok sam citao imao sam utisak da si bila na koncertu sto je samo po sebi uznemiravajuca slika.
nisi valjda?
dragi huljo, at the risk of sounding like Nebojsa Covic kada je onomad Roling Stonse nazvao “orkestrom”, odgovor na tvoje pitanje je da sam ovu manifestaciju pratila uzivo na koncertu. secas se, bolan, culi smo se juce dok sam bila zaglavljena na autoputu kod batajnice!
draga drugarice ?
ako se ja dobro secam ti si juce trebala da ides sa svojim prijateljem na salas da biste hasali a ne na koncert u sava centar.
to ti je kao da ja tebi kazem da si me ti juce obavestio kako ides da kenjas a ispostavilo se da si posle isao i da bacis djubre pa te ja preispitujem sto si me slagao. kako da ti kazem, time is my everything, druzeeee
jel vi ocete da je umrem od smeha na radnom mestu
a niko ni da opise kako se oseca
posle vizuelizacije dragog nam
voje, pardon vuka, jeremica?
znaci tako?
nema vise unosa na blogu?
this is the way blog dies?
priznajem, sve priznajem. svu odgovornost prihvatam, moja je krivica! ali huljo, meni ce svakako glava puci - samo je jos pitanje dal ce da prsti implozijom ili eksplozijom
znaci pocele su konvulzije?
silvi bili smo u pravu pre toliko godina.
da cemo biti neresivi slucajevi u tridesetim na gerijatriji.
ja se raspadam help!
Everybody comes to Lopatnica
They wanna make it in the neighborhood
They like the smell of it in Lopatnica
How could it hurt you when it looks so good
Chorus:
Shine your light now
This time it’s gotta be good
You get it right now
‘Cause you’re in Lopatnica
There’s something in the air in Lopatnica
The sun is shinin’ like you knew it would
You’re ridin’ in your car in Lopatnica
You got the top down and it feels so good
Everybody comes to Lopatnica
They wanna make it in the neighborhood
They like the smell of it in Lopatnica
How could it hurt you when it looks so good
I lost my memory in Lopatnica
I’ve had a million visions, bad and good
There’s something in the air in Lopatnica
I tried to leave it but I never could
(chorus)
Music stations always play the same songs
I’m bored with the concept of right and wrong
Everybody comes to Lopatnica
They wanna make it in the neighborhood
They like the smell of it in Lopatnica
How could it hurt you when it looks so good
(chorus)
‘Cause you’re in Lopatnica
‘Cause you’re in Lopatnica
In Lopatnica (repeat three times)
Check it out, this bird has flown
(chorus)
‘Cause you’re in Lopatnica
‘Cause you’re in Lopatnica
In Lopatnica (repeat three times)
Push the button
Don’t push the button
Trip the station
Change the channel
(repeat three times)
Don’t cry for me Lopatnica (sa sve spanskim akcentom)
You know I NEVER left you!
All through my wild days,
My MAD existance,
I’ll keep my promise!
Don’t keep your distance!
DOBRO JUTRO GERIJATRIJO! LET ME HEAR YOU SAY “WO-O”!!!
meni vise lezi “you’ll see” , krajolik iz spota podseca na srbiju danas,
http://www.youtube.com/watch?v=P7lX5lPYzBA
Now let’s do a big WaVe! To the left, to the right!
Jel’ primate dijasporu na odeljenje? p.s. bez dijaspore nebi ni bilo lopatnice, a ovako je pravi zur…
mislim da se uklapa u celu pricu: kaci battaglia - paradise
http://www.youtube.com/watch?v=3ZLEPZP4kew
ode nasa silvy draga iz blog sveta..e pa steta, a bilo je lepo citati te.-obozavatelj:)