beyond skin
Na putu do posla jedno jutro padala je kisa. Na poslednjem pesackom prelazu koji mnogo dugo traje, odlucim da se sakrijem ispod ulaznih vrata u Tursku ambasadu kako ne bih bas skroz pokisla. I tako cekam, kisa pada, slusam muziku, cekam, odjednom se otvaraju velika celicna vrata, neko me sa ledja uhvati za ruku i bespovratno uvuce na teritoriju baldahina, slatkih oraha i mirisa… Srecom i tamo ima internet, pa su me pustili da vam se javim.
Posted by
at
19:11:57
…a kada je wireless otkazao, prepustila sam se mirisima bosfora, suncu princevskih ostrva, vetru galate i zvucima ulica kucukpazara…
zanimljiv daydreaming…
silvi za trenutak sam pomislio da ima u tebi knjizevnog duha ali onda se setih posta za gileta pa su mi neke stvari postale jasne
oću bre i ja… e ima u merkatoru da se kupe prženi bademi… peku se u šećeru, pa imaju oko sebe karamelu… u budimpešti to zovu tiru-liru… e što je to dobro, pa kad pojedeš sve bademe, onda ostanu ljuspice karamele, pa to grickaš