Free, free, set them free…
Toliko sam sinoc jurila da stignem na Stinga…kad tamo…da ne bejase nekog privlacnog posetioca duze kose, mislim da mi apsolutno ni jedan detalj veceri ne bi bio ni najmanje zanimljiv. Sad se mislite “ova Silvi je stvarno preterala, pa zar i Stinga da istreshuje!”. Ali poenta i jeste u tome sto ja ne tresujem Stinga, jer Stinga niko (osim mozda par srecnika) nije ni video osim na video bimu. For all i know, mogli su na tom bimu da pustaju i snimak sa koncerta u Tirani, i wouldnt realy know. Publika je bila slatka, ali uzasno nadrkana. Kako i ne bi bili, kad su morali da idu u Novi Sad, da plate 2000 CSD i da provedu celo vece u nesnosnoj guzvi, bez pica i bez STINGA!!! Jedan od favorite detalja je to sto bouncer na ulazu u VIP nije hteo da prihvati kintu da nas pusti unutra. Nepotkupljiv bouncer? Ovaj svet je pun (oksi)morona. Mozda je najpotresniji detalj to sto ja prethodne noci nisam oka sklopila do 6 ujutru, bez nekog razloga osim sto je izgleda bio pun mesec, i tako sjebana morala da radim ceo bogovetni dan po onoj odvratnoj vrucini, i tako oblivena znojem, zvacuci zalogaj po zalogaj narucenih pilecih raznjica iz Goluba, razmisljala sam da li da idem ili da ne idem na Stinga. Naravno, pobedila je ideja da neodlazak na Stinga bi znacio samo jedno - izopstenje iz sopstvenog zivota i prepustanje korporativnom ispiranju mozga. And i couldnt let that happen, right? Sta mislite kako sam se osecala posle koncerta? Problem je u tome sto se za ovakva sranja niko ni najmanje ne oseca odgovornim, sta vise tamo ce letos da dovuku Franz Ferdinanad i da naloze gomile ljudi kako je skroz ok da gledas u krosnju umesto u koncert. Pa da je to normalno, za se ne bi vec setili da na Vembliju posade drvece? Eto, zbog takvih sranja mene nerviraju svi Dinkici, Aligrudici, Kilavi, Foresti, i ekipa. Oni su krivi za sva ta sranja, oni su krivi sto Arena nema upotrebnu dozvolu a sto Usce (ajde, ajde svi ste gledali) i Petrovaradin imaju. Izvedimo apsurd do kraja, pa se zapitajmo kako je to po mene (malog coveka, kako bi rekao Forest) sigurnije i privedenije nameni da se valjam po prasini nekoliko stotina godina stare tvrdjave od toga da stojim u tek izgradjenoj hali u kojoj se odigralo (doesnt anybody remember?) kosarkasko prvenstvo? No dobro de, ova zemlja ima toliko precih problema od Stinga? Ne smem ni da pomislim sta bi bilo i kako bismo se osecali kad bi nam podrska zaista bila neophodna. Sve ce to doci, samo mi u tome necemo moci da uzivamo. Zapravo, nisam se nesto posebno ni izbedacila, valjda se oguglalo.