Kreditna kartice
Ovaj Istambul nas je skroz omeo, prosto sam zaboravila na moje blogerske duznosti. Sad pocinjem da zvucim kao Vuk Draskovic ili Zana Poliakov. As if anybody cares dal ja pisem blog ili ne. BUT I CARE!!
Poslednjih dana smo Mr.D i ja u fazonu razgradnje nazeg poslodavca, doduse ja malo prednjacim ali to je zato sto dobri Mr.D nije jos osetio cari francuske jednakosti, bratstva i nadasve slobode na sopstvenoj komunikativnoj kozi. “Haine, haine, possible dileme“. Jedna od ideja je bila da skinemo tablu sa zgrade za pocetak. Posle toga su se ideje nizale same od sebe k’o narodna pesma - od bacanja vrele kafe nekome u facu do slanja pretecih pisama. Naravno bratska organizacija “Obraz” kao poslednja instanca ne gine tim zlim silama . Covek (zena) je izgleda osudjen da radi sa govnima.
Da, da, dragi moji, posao me nevidjeno smara. Mozda stvarno treba da nadjem nekog muslimana pa da ne moram da radim do kraja zivota. Sta bi mi falilo? Valjam pituljice i pitam “oli kave?” i tako u beskrajon. Svi znate da mi zeleno dobro stoji… Koja koza se tu i tamo pomuze, ali zato ne moras da razmisljas o “confidentiality agreement-u”.
Ultimativno pitanje nase civilizacije je ono koje sam ja sebi postavila jos prosle zime, sedeci u kolima ispred Makedonske 30, nakon povratka iz Novog Sada (naravno po snegu) posle nekoliko dana riljanja po bankarskim arhivama, a pitanje je sledece: Da li je nama zaista potrebna najnovija Shiseido krema ili bi nam sasvim bila ok i ona od prosle sezone?
Zamislimo se malo nad ovom premisom. Mislm, ne morate ako bas necete, ali meni deluje da to jeste pravo pitanje. Sva ova sranja koja nas okruzuju deluju posledicom nesposobnosti da se razazna sta je cilj a sta sredstvo, sta je moguce a sta nemoguce i sta je bitno a sta ne bitno. Naravno, sustina i jeste u tome da, kao sto bi pesma rekla, you’re damn if you do and you’re damn if you don’t, posto uvek postoji gomila budala koja nista nije skapirala i koja bi bas kad ne bi trebalo. Odnosno koja “bih” kad ne bi trebalo, ukoliko je budala iz kozama naseljenih predela (bez zelje da uvredim bilo koje predele, emphasis je na budalama). Uvek ima neko ko ce se kandidovati za zlatno peraje meseca, a ljudska priroda je takva da su neki ti koji se prilagodjavaju a neki oni kojima se prilagodjava. Naravno, mene jebe sto jos nisam u ovoj drugoj kategoriji.
Medjutim, izgleda da ta kosmicka pravda s vremena na vreme ipak dodje po svoje i obasja nas mali govnavi svet. Moja drugarica je sada verovatno vec sletela na aerodrom u Kuvajtu i otrcala u zagrljaj svom decku. Mogu skroz da vizualizujem taj susret. Kao odjavna spica za Love Actualy, na koju neizostavno zaplacem. Sto bi rekli TV manijaci “nema sminke otporne na suze” - Sheseido screw you!
***Deca Losih Muzicara - Kreditna kartica (jebes coveka koji se naviko na novac)
fight the power!
jos juce sam procitao post ali nisam bio siguran kako da reagujem.
truli kapitalizam na delu. sto bi rekli u filmu suvise su im se svidele svajcarske cokolade.
ako ti je zao kao sto velis bilo bi ti bolje da pocnes da pises jos!
ajde ajde nije tako tesko samo pocni drugarice.
Tvoj blog se draga prati i iz Kuvajta. Inace, ovde se tvoje ultimativno pitanje uopste ne postavlja, NIKADA. Vecina ovih sto ne postavljaju to pitanje su od onih “BIH”.