Monday, February 27, 2006

Good luck and good night

Dragi moji, drage moje (kapiram da Zika tako pocinje svoju Sharenicu) nadam se da ste lepo proveli vikend okruzeni pozitivnom zivotnom energijom, zivotinjama i ljudidima. Iskreno se nadam zbog vas jer ova nedelja pretenduje da bude uzasno shitty. Pogledajte samo kroz prozor. Ajde, da ne gresim dusu pogled kroz moj prozor i nije tako los posto sneg pada na studentski park, pahuljice su divne, idila i tako to.

Dakle, za razliku od drugih kenjatora ja ne mislim da FEST treba ukinuti, niti da mu treba vratiti staru slavu. Mislim da FEST jednostavno jeste. Braco, sestre kriticari/kenjatori - pomirite se sa tim - beogradjani vole fest. Volimo brate da nacrtamo svoje guzice tamo kod onog blejackog sanka i da gledamo ko je sve tu, da li su svi blejaci na broju, ko je s’kakvom cicom dosao, jel ima nekog zgodnog macana, popusimo po cigaru dok nauko komentarisemo najnovija umetnicka iskenjavanja koja smo gledali ili nas ocekuju i tako to. Ove godine taj bilans nije los. Gotivan neki svet. Nema one estradne dimenzije. Opusteno foliranje (oksimoron ali istinito). E sad kad smo procesljali taj spoljni aspekt Festovske izrazajnosti, ulazimo u salu. Kao prvo, gledala sam 3 filma i ni sa jednog nisam izasla! Mislim da je to uspeh sam po sebi. Kako moj - tako i Festov. Ja sam postala malo tolerantnija, a produkcija je prestala onoliko da smara. Kad se samo setim nekog filma sa Denisom Quaidom (boze, ko jos pravi filmove sa njim!?) koji juri neke jelene po snegu, pa oni ubiju tog jelena, pa ga vuku, pa ga prenose…joooj…A onda, smor svih smorova - Dogvil! Smorgvil. Kapiram da sad pola vas misli da sam ja moron sto mi se taj film nije svideo, ali brate, ja kapiram da sta god da je hteo da kaze - mogao je to da ucini uz scenografiju. Lepota leci. Nemojmo se zavaravati da smo mi neka izuzetno intelektualna bica, posto nismo. Svi se mi palimo na lepo. Dobro je to sto pokusavamo da se ponekad suzdrzimo i prevazidjemo taj nagon, ali generalno ne uspevamo i sa time se treba pomiriti. Pogledajte ponovo Devils Advocate. They never saw him comming.Ili Talentovani Gospodin Ripley. Ili recimo pogledajte Tom Forda. Prija ocima i to je to. Emotivni atachment prodaje proizvod - lepota prodaje osobu. Naravno mozemo sad debatovati sta je lepota, da li je ona samo spolja ili je iznutra ili su obe bitne i tako u beskrajon. Ali mislim da znate sta zelim da kazem.

Posted by Sylvie at 17:50:49 | Permalink | Comments (2)