it’s not the fall that hurts -it’s when you hit the ground
Pa drugari moji mali!!! Sylvie se vratila! Prosli put smo stali kod surovog odbijanja. I mada jos nisam u potpunosti utopila moju tugu, nekako mi je lakse jer sam se donekle utesila mojim novim ljubimcicima, as follows:
Sad jos zamislite da ih ima dva, od kojih je jedan crven, da su jedan na drugome, da mogu da se okrecu i da su vasi!!! Jupi!
A sta ste vi hteli da budete kad ste bili ? Ja sam htela da budem kasirka, jel sam gledala kako tete za kasom prikupljaju sve pare. I nikako moji roditelji nisu mogli da me ubede da to nisu njene pare, ne ne, ja sam bas bila zapela. Posle sam dugo htela da budem arheolog. Ta ljubav je bila mnogo ozbiljnija i malo je falilo da to i budem. Valjda me je sprecilo to sto sam saznala da zapravo kod nas kad zavrsis arheologiju oni te posalju u okolinu Nisa a ne u Egipat. Too bad. Zamislite vasu Zilvi kako u kaki bermudicama kopa kroz pustinju…Posle gold diggera sam htela da budem dizajner, i tako sam par godinica gulila neke casove slikanja, crtanja, dok mi nokti nisu istrunuli od boja i terpentina, i dok nisam skapirala da kad idem ulicom ja gledam cetkice a ne cipele ili sminku. U to slicno vreme sam shvatila da ako krenem tim putem, i dalje cu tati govoriti “tata, daj mi neke pare” i kad budem imala 35 godina. I tako sam ja zavrsila kao sto jesam. Ne kazem da je to nesto lose, bas naprotiv. Samo sam htela da napravim malu rekapitulaciju mogucnosti koje su bile realno pred amnom a koje se nisu desile. Sta ste vi hteli da budete kad ste bili ? Jel vam zao sto niste? Meni nije. Cak mi deluje da cu sve to jednom biti, i arheolog i dizajner… i kasirka ako ne pocnem da radim umesto sto pisem ovaj blog:-) Nekako ne mogu da zamilsim sebe kako pisem pravna misljenja dok se gleceri ne otope. U stvari treba mi neka zanimacija. Ja se palim na promenu. Mislim da bi bilo zanimljivo da pocnem da izlazim na sud. Sto bi rekao Will u Will i Grace; “when you tell Will Truman that he cant litigate, he turns around and he …what?….he LITIGATES!”
Inace, jel ste provalili kako je nevidjeno dosadno? Bas je ono boooring, cak ni moja ogromna naprezanja da ucinim stvari zanimljivijim ne uradjaju plodom. Zima je trash. Jel ste culi za SAD?
SAD (Seasonal Affective Disorder) is a type of winter depression that affects an estimated half a million people every winter between September and April; in particular during December, January and February. Ili sto bi rekli ” the winter of my despair”.
Pazi sad. The symptoms of SAD usually recur regularly each Winter, starting between September and November and continuing until March or April. A diagnosis can be made after three or more consecutive Winters of symptoms, which include a number of the following
|
Sleep problems:
|
Usually desire to oversleep and difficulty staying awake but, in some cases, disturbed sleep and early morning wakening
|
|
Lethargy:
|
Feeling of fatigue and inability to carry out normal routine
|
|
Overeating:
|
Craving for carbohydrates and sweet foods, usually resulting in weight gain
|
|
Depression:
|
Feelings of misery, guilt and loss of self-esteem, sometimes hopelessness and despair, sometimes apathy and loss of feelings
|
|
Social problems:
|
Irritability and desire to avoid social contact
|
|
Anxiety:
|
Tension and inability to tolerate stress
|
|
Loss of libido
|
Decreased interest in sex and physical contact
|
|
Mood changes
|
In some sufferers, extremes of mood and short periods of hypomania (overactivity) in spring and autumn.
|
Znaci, ako ste napabircili tri depresivne zime - spaseni ste!! Nasli ste novo opravdanje za svoju mizeriju. Ne treba vam vise Sloba - imamo mi nas SAD. Ko kaze da je ta amerika losa?
